WELCOME TO BOSNIAN FORUM DEDICATED MAGIC AND FORTUNE TELLING – REGARDS FOR READERS FROM IRAN, SYRIA, EGYPT, IRAQ, FRANCE, GREECE, PALESTINE, SWEDEN, NORWAY, LIBANON, CHINA, BULGARIA, ROMANIA, INDIA, PAKISTAN, USA, AUSTRALIA, UKRAINE, VENEZUELA...
 
HomeHome  FAQFAQ  SearchSearch  MemberlistMemberlist  UsergroupsUsergroups  RegisterRegister  Log inLog in  
Latest topics
November 2018
MonTueWedThuFriSatSun
   1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930  
CalendarCalendar
Statistics
We have 633 registered users
The newest registered user is Mesecarka

Our users have posted a total of 23661 messages in 2314 subjects
Most active topics
Bošnjačke basme i bajalice
Bogumilstvo i Bošnjaci
Mitologija Bosne i Hercegovine
Pohvala od forumaša
Bosnian mythology
Stare slike, razglednice i poštanske markice iz Bosne i Hercegovine
Vaša pitanja?
Novi članovi foruma :)
Najdraži postovi i teme
FORUM SLAVI SVOJ PRVI ROĐENDAN!
Top posting users this week
Jasminka
 
mirsad84
 
Šansel
 
Donaton
 
Keywords
daljinu Tarot magija novac sihirbaz nevjera cini ljubavni sunca astrological tilsum dova vlaska kalendar Ljubavna zapis falanje magic bacanje Hodza bajalice sihir arabic poludi Grah hours

Share | 
 

 Čudesna moć hodžinog zapisa

Go down 
AuthorMessage
Donaton
Admin
avatar

Broj komentara : 3492
Join date : 2013-02-15
Mjesto : The pen is mightier than the sword!

PostSubject: Čudesna moć hodžinog zapisa   Sun Sep 09, 2018 3:05 pm

U Kur'anu Mi objavljujemo ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima Kur'an samo propast povećava
El-Isra', 82.

Tradicionalna bosanska medicina počiva na vjerovanju u čudesnu snagu njenih stručnjaka, ono što bi se u arapskom narodu nazvalo baraka (duhovna moć, božji blagoslov); obiluje empirijskim sadržajem (magijskim i religijskim) te ima duboku kulturološku podlogu. U njoj vrlo jasno naziremo neraskidivi koncept dobra i zla predstavljen kroz zdravlje i bolest. Ozdraviti znači pobjediti zlo. Stručnjaci iz ovog segmenta narodne medicine kroz svo vrijeme svog djelovanja predstavljali su ono što danas u modernom svijetu znače psiholozi i psihijatri. Vrlo često su bili izuzetno uvažavani a nerjetko završavali i u narodnim predajama koje su ih redovito nadživljavale.

U našem narodu vjerskim liječenjem oduvijek su se bavile hodže-iscjeljitelji, derviši, bule i stravarke. Neophodno je napomenuti kako se većina hodža ne bavi nikakvim liječenjem niti pisanjem zapisa već samo pojedini, obično oni koji su u penziji. Isto tako, potrebno je razlučiti i dva pojma koja se često mješaju i smatraju istim. Naime, hodže koji liječe ljude od uticaja crne magije i pojedinih bolesti nazivaju se hodže-iscjeljitelji a oni drugi, koji su se na neki način odmetnuli od svog poziva i same religije, ponekad čak i nisu školovane hodže nego samozvani hodže ili pak amateri, nazivaju se džin-hodže te se njihovo djelovanje ne bazira na liječenju i pomaganju drugima nego bavljanju crnom magijom.

Jedan od glasovitih hodža-iscjeljitelja kojeg spominje u svojim etnološkim radovima R. Filipović-Fabijanić jeste Mujkan Špiodić iz Kruševa dola kod Žepe. O njegovoj slavi dovoljno kazuje poslovica iskovana u narodu: „Kad nije muka – ne treba Mujka! A kad je muka – hajde mi Mujka! Skidaj ovo sa mene!“ Hodža, osim što je stekao veliku popularnost svojim metodama iscjeljivanja, mirenja supružnika, pisanja zapisa i hamajlija, imao je i dug životni vijek pa je prema kazivanju doživio duboku starost – 111 godina.

„Po uspješnom otklanjanju sihira bio je nadaleko poznat Mujkan Špiodić. Jednom čovjeku otekao stomak. Otišao njemu. Ovaj ga golog sapirao u banjici govoreći neku basmu kao: „Dragi bože, oslobodi roba...“ Zatim je gasio ugljevlje i vidio da mu je podbačeno. Rekao mu da će žena koja je to uradila ubrzo doći da mu traži nešto na zajam, ali da joj on ništa ne da. Te večeri dođe jedna da traži soli. Taj čovjek joj nije dao i nikome do Mujkanu nije rekao koja je to žena bila. Međutim, svi naslućuju koja je to žena. Sam Mujkan je s njom i njenom porodicom cijelog života imao okapanja, ali nikad izričito i imenom nije rekao da je ona sihirbazica. Međutim, cijelo selo to „zna“, kao i to koje su žene danas sihirbazice, ali to neće nikad reći jer se boje njihove osvete. Ovaj čovjek mi je to pričao u kafani, pred mnogo ljudi, od kojih su mnogi potvrđivali Mujkanovu sposobnost; pričajući svoje ili njima poznate slučajeve u kojima je Mujkan pomagao.“


Kad se zvijezda otvori

Pojedine hodže-iscjelitelji u Cazinskoj krajini duševne bolesnike tretirali su na razne načine. Jedan od njih je bio da se, ukoliko je u pitanju ženski bolesnik, pronađe devet žena koje će se zadužiti da joj prouče neku određenu molitvu, najčešće El Fatihu, dok su se njen prsten i marama skidali sa nje i nosili udijeliti kao sadaka nekoj sirotinji u tom kraju. U međuvremenu, hodža-iscjeljitelj bi na njenoj glavi ili na kućnom pragu ispisivao jedan ili više zapisa koji su se koristili na različite načine; ponekad su se palili i tim dimom okadio bi se bolesnik, stavljali u vodu za konzumacije, zakopavali u zemlju, bacili niz rijeku, objesili oko vrata bolesnika, itd.

Često se liječenje kordiniralo uz konsultiranje sa mističnom knjigom koja se u Turskoj naziva Yildiznama, što se u bosanskom jeziku prevodi kao "otvaranje zvijezde". Hodža-iscjeljitelj je zbog toga u jednom trenutku i astrolog koji prati putanju bolesnikove odnosno čovjekove zvijezde (planeta ili zodijačkog znaka). Prema bosanskom vjerovanju svaki čovjek ima svoju zvijezdu, što je zapravo ilirsko vjerovanje, pod čijim se uticajem rađa i cio život je slijedi. Desi li se da zvijezda "padne", spusti se, predviđa se da je ta osoba ušla u krizno razdoblje života ili na sam njegov kraj. Kada postoji zlokobni uticaj, posebno u slučaju bolesti, prati se astralni ciklus tokom kojeg se zvijezda širi i skuplja, uzdiže i spušta. Kada hodža-iscjelitelj otkrije konvertiranjem bolesnikova imena, majčina imena, ali i datuma rođenja te broja tog dana, da je zvijezda "raširena" tojest "otvorena" započinje sa pisanjem zapisa.

Od pojedinih informatora imao sam prilike čuti krajnje interesantne detalje hodžinog liječenja. Kako mi je kazivala Rasima M. iz Velike Kladuše, kao djevojčica slučajno je "nagazila" na čarke namjenjene komšinici i usljed toga došla u čudno psihičko stanje u kojem je naglo mjenjala raspoloženje, imala noćne more i svakim danom osjećala sve veći umor i tjeskobu. Njena majka posumnjavši da ti iznenadni simptomi nisu za liječnika nego hodžu brzo ju je odvela kod jednog lokalnog, koji je samo pogledavši u djevojčicu odmah rekao da je uvede u kuću. Pošto su sjeli za stol hodža je otvorio svoju knjigu zapisa i hamajlija i promrmljavši neke molitve počeo pisati arapskim slovima po listu papira. Dok je on fokusirano gledao u papir pišući red za redom oko njegove glave iznenada se pojavila čudna magla koju su ona i njena mati zaprepašteno posmatrale ne pomjerajući se od straha. No, za to vrijeme hodža-iscjeljitelj je u potpunosti ignorirao ono što se zbiva oko njega, na momente mršteći lice i odavajući bolne grimase. Završavajući zapis koji je ona trebala staviti u posudu sa vodom i piti nekoliko narednih dana izmaglica je nestala isto onako kako se pojavila. Hodža je podigao glavu i blago se nasmiješio govoreći da će djevojčica ubrzo ozdraviti, što se i desilo nakon nekoliko dana.


Zapis kao lijek za sve bolesti

I u slučaju padavice liječenje bi se obavljalo uz konsultaciju sa hodžom koji bi bolesnome načinio odgovarajući zapis. Potom bi otac bolesnog djeteta uzeo mladog crnog ovna (bez ijedne bijele dlake) i zajedno sa bolesnim djetetom otišao do najbližeg raskršća. Tamo bi iznenada oborio dijete na zemlju, prinoseći mu nož uz vrat, kao da će ga zaklati, u namjeri da ono zadrhti od straha, a potom bi brzo oborio ovna i zaklao ga. Meso žrtvovane životinje se ne jede, nego se raskomada i baci niz rijeku a koža se ostavi da dijete spava na njoj do konačnog izlječenja.



„Zapis je bio lijek za sve“, navodi u svom tekstu A.Čuričić pod naslovom Neka pogrešna shvatanja u našem narodu o liječenju objavljenom u časopisu Život i zdravlje: „Njih su pisali ljudi koje su nazivali faldžije. To su obično bili postariji ljudi, najčešće hodže, sijede kose i impozantne brade. Neki su od njih uživali ogromnu popularnost, i narod je kod njih naveliko dolazio. U Bosni i Hercegovini bilo je dosta znamenitih hodža koji su smatrani specijalistima za pisanje zapisa kojima su liječili sve bolesti, a sem toga, umijeli su i da proriču budućnost. Oni su obično sjedjeli na svom "šiltetu", a kada bi neko došao i ispričao svoj "hal" (jad), važno su ga slušali. Zatim bi dohvatili neki stari, izlizani kitab (knjigu) i po njemu listali; a onda bi s važnim izrazom lica i grobnim glasom mrmljali neke nerazumljive arapske riječi. Poslije bi uzeli uzan, dug papir i pisali po njemu. Kada bi ga potpuno ispisali i išarali, mahnuli bi njime dva-tri puta po vazduhu i mrmljali usput tajanstvene riječi. Na kraju bi taj papir savili u obliku trokuta, stavili u nepromočiv papir, prinijeli čelu i ustima i poljubili. Tek tada bi ga predali bolesniku ili njegovom poslaniku koji bi odlazio zadovoljan, jer je bio uvjeren da je sada sve u redu. Ovaj papir (zapis) stavljao se na bolesno mjesto i bolest je imala "sigurno" da prođe. A bivalo je da se takav zapis stavljao u vodu koju je onda bolesnik pio."

U nastavku teksta autor koji nije dobro upoznat sa temom, niti ima validno znanje o njoj, navodi da je većina zapisa pisana arabicom na turskom jeziku. Sadržaj napisanog preuzet je iz starih kitaba "ali se nigdje nije citirao original iz kojeg je hodža prepisao te zapise". Naravno, potrebno je napomenuti kako navoditi na kraju teksta zapisa naslov knjige iz koje je korišten nije nikada bio segmentom prakse niti jednog faldžije a ni dio zapisa te spomenutom nema mjesta u talismanskoj nauci. No autor dobro primjećuje da iako većina zapisa sadrži "pojedine rečenice uzete iz Kur'ana ..., ni u samom se Kur'anu nigdje ništa ne govori o zapisima".

Tradicija pisanja svetih profilaktičkih tekstova, u formi pažljivo odabranih riječi, rečenica ili odlomaka, vrlo je stara i zabilježena još iz vremena drevnog Babilona, Kaldeje i Egipta. Nju su usvojili Čifuti (Jevreji) i Arapi; prvi u izradi kameja i pisanju određenih psalama na uzanim i duguljastim listovima papira, kojima su liječili i štitili se od zla, a drugi za pisanje zapisa i hamajlija o kojima je ovdje riječ. I u kršćanskoj tradiciji postojala je identična praksa no ona nikada nije zaživjela u onom obimu kao kod Židova i Arapa pošto su zapisi i hamajlije izrađene kod rabina ili hodže uvijek imali jače i bolje djelovanje nego oni koje su radili popovi.

Na teritorije Bosanske krajine početkom prošlog vijeka naročito su se isticala imena dvojice hodža iscjeljitelja – Muratbeg Kulenović iz Bosanskog Petrovca i Hadži Alihodža Muminović iz Ribića, pokraj Bihaća.

„Svi moji bolesnici dobivali su po tri zapisa“, pojasnio je jedne prilike svoju metodu liječenja duševnih bolesnika hodža Kulenović. „Jedan zapis bi se zamotao najprije u suhu, onda u voštanu krpicu i nosio uz tijelo, drugi bi se odsjecao i za sedam dana bacao postepeno u vatru, u kojoj je bilo i tamjana, pa bi se dim udisao, treći bi se stavljao u vodu, u kojoj bi bilo vode sa tri vrela, onda bi se ta voda pila dvadeset i jedan dan, i sa njom bi se umivao bolesnik izjutra i uveče četrnaest dana“.

Sasvim sigurno je da dio svoje slave i popularnosti hodže-iscjeljitelji duguju i samom narodu pošto je poznato kako su Bošnjaci oduvijek imali veliku vjeru u ljekovitu moć Kur'ana pa bi, primjerice, u prošlosti često praktikovali prislanjati komadiće papira sa ispisanim ajetima na bolna mjesta. Ako bi se pak desilo da su porodiljini bolovi veliki a sam porođaj se već prilično odužio, brzo se išlo do hodže da ovaj zapiše prva četiri ajeta 84. sure na papir koji će se privezati za ženin trbuh.


Bošnjačka narodna medicina, autor Raif Esmerović
Back to top Go down
View user profile
 
Čudesna moć hodžinog zapisa
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
๑۩۞۩๑ BOSNIAN MAGIC ๑۩۞۩๑ :: DNEVNIK JEDNOG EZOTERIČARA-
Jump to: