WELCOME TO BOSNIAN FORUM DEDICATED MAGIC AND FORTUNE TELLING – REGARDS FOR READERS FROM IRAN, SYRIA, EGYPT, IRAQ, FRANCE, GREECE, PALESTINE, SWEDEN, NORWAY, LIBANON, CHINA, BULGARIA, ROMANIA, INDIA, PAKISTAN, USA, AUSTRALIA, UKRAINE, VENEZUELA...
 
HomeHome  FAQFAQ  SearchSearch  MemberlistMemberlist  UsergroupsUsergroups  RegisterRegister  Log inLog in  
Latest topics
» Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda
Today at 6:39 pm by Donaton

» Tilsum za povećanje berićeta
Today at 7:23 am by Ariana

» Krv kao božanska hrana
Yesterday at 3:03 pm by petros

» Čudesni vudu bogovi
Yesterday at 2:59 pm by petros

» U čast boga Ogoua
Yesterday at 2:52 pm by petros

» Veseli pogrebi na Haitiju
Yesterday at 2:42 pm by petros

» Bez svakodnevne brige radnika, 50 posto zbirki Muzeja do sada bi propalo
Yesterday at 11:55 am by Donaton

» Vaša pitanja?
Yesterday at 7:27 am by Tamsin

» U Mostaru otvorena izložba o srednjovjekovnim poveljama bosanskih vladara
Sat Oct 13, 2018 3:33 pm by Donaton

October 2018
MonTueWedThuFriSatSun
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
293031    
CalendarCalendar
Statistics
We have 627 registered users
The newest registered user is Michael

Our users have posted a total of 23522 messages in 2288 subjects
Most active topics
Bošnjačke basme i bajalice
Pitanje o zapisima?
Bogumilstvo i Bošnjaci
Mitologija Bosne i Hercegovine
Magija & Uvod
Pohvala od forumaša
Ljubavni sihir sa 41 zrno graha
Bosanska Magična Biljka: ŠTA GOD JE DUŠMAN DONIO, SEDEFIL MU NAZAD ODNIO
Bosnian mythology
Tilsum (zapisi) "hodže" šarlatana
Top posting users this week
Donaton
 
Šansel
 
Ariana
 
Keywords
Grah kalendar nevjera drvo poludi Ljubavna daljinu sihirbaz cini arabic bajalice astrological Tarot sihir Hodza vlaska tilsum hours bacanje ljubavni sunca magic magija novac zapis razdvojiti

Share | 
 

 Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda

Go down 
AuthorMessage
Donaton
Admin
avatar

Broj komentara : 3456
Join date : 2013-02-15
Mjesto : The pen is mightier than the sword!

PostSubject: Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda   Fri Oct 12, 2018 1:06 pm

autor teksta: Raif Esmerović



Salivanje strahe ili izlijevanje olova drevni je oblik šamanističke prakse egzorcizma poznate na velikom geografskom području, doslovno od Palestine, Libana, Sirije (sakbeh ili rakwi), Alžira, Maroka (khfif), Turske (kurşun dökme), Balkana pa sve do Njemačke, Velike Britanije (melting lead, lead casting ili lead pouring) i skandinavskih zemalja. Na našem podneblju salivanje strahe se pojavljuje, kako se standardno pretpostavlja, dolaskom Osmanlija, zajedno sa cijelim sklopom drugih magijskih vjerovanja, postupaka i predaja. No, isto tako, postoji indicija da je ovaj ritual izvorno ilirski te da su ga naši preci kao vojnici Rimskog carstva proširili po Bliskom istoku, a preko Kelta je stigao i do sjeverne Evrope.

Kada se prati taj put od Palestine do Velike Britanije primjećuje se sljedeće: u arapskim zemljama olovo se lije kako bi se neko oslobodio uticaja urokljivih očiju, kod Turaka isti ritual je namjenjen liječenju straha i uroka, u BiH se strahom liječi navedeno ali i nagaža, crna magija i zaključana sreća, dok na sjeveru Evrope obred nema iscjeliteljski već isključivo divinacijski aspekt. Naime, u zemljama sjeverne Evrope običaj je da se uoči Nove godine (molybdomancy), koji se primjerice u Finskoj naziva uudenvuodentina, ljudi okupljaju, posebice djevojke, i salijevaju rastopljeno olovo u vodu kako bi doznali nešto o budućnosti koja im predstoji. Ukratko, između toga i salivanja strahe postoji određena sličnost ali i bitna razlika. Oba načina su usmjerena na otkrivanje nepoznatih događanja; kroz molybdomancy djevojke žele doznati svoju ljubavnu sudbinu u narednoj godini dok u salivanju strahe stravarke kroz različite oblike detektiraju od koje je tegobe obolio bolesnik. I tu prestaje svaka sličnost.

Mada salivanje strahe kao obred nema islamske korijene pojedini dijelovi tog starog šamanističkog rituala su monoteizirani, u onom govornom dijelu, te stoga ritual prati izgovaranje određenih kur'anskih poglavlja i dova. Pored toga u pomoć se pozivaju božiji poslanik Muhamed i hazreti Fatime, kako bi samim spominjanjem njihovih imena zlo predstavljeno u obliku bolesti pobjeglo od bolesnika. Isti slučaj susrećemo kod bugarskih ili rumunjskih stravarki koje koriste u ritualu molitvu Oče Naš, pozivajući se na svetu moć Isusa, Djevice Marije ili krsta. Svima im je zajednička upotreba dužih ili kraćih basmi i bajalica (bajati dolazi od turske riječi baymak – čarati, opsjenariti (u svrhu liječenja); varati. - Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Abdulah Škaljić).



Na bolesnu ili opsjednutu osobu obred ima prije svega kumulativan efekat, što potvrđuju kazivanja svih onih osoba koje su mu bile podvrgnute. No, isto tako, postoje oprečna mišljenja koja spore njegovu efikasnost, prozivajući je učinkom placeba, na što mnoge stravarke demonstrativno uzvraćaju slijedećim argumentom; ritual je, naime, podjednako učinkovit i ako se radi osobi koja zna za njega i onoj koja ne zna, poput male djece. Jedina zamjerka je da se nipošto ne pije voda u koju se topilo olovo, pošto je toksični metal, već da se ona prolije na raskršće ili se njome bolesnik samo umije i opere ruke i noge. Unatoč tome, pojedine osobe sklone su konzumiranju te vode, u malim količinama, čija je štetnost po organizam ipak puno manja u odnosu na primjer na svakodnevno uživanje cigareta. Naime, u cigaretama se osim olova, koje može biti otrovno u velikim količinama nalazi i polonij, radioaktivni element koji izaziva karcinom.
Back to top Go down
View user profile
Donaton
Admin
avatar

Broj komentara : 3456
Join date : 2013-02-15
Mjesto : The pen is mightier than the sword!

PostSubject: Re: Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda   Today at 6:34 pm

Duga tradicija u BiH

U ne tako dalekoj prošlosti svaki zaseok, svaka mahala ili čak svaki rad kuća imao je bar po jednu stravarku kojoj se narod mogao obratiti za pomoć u bilo koje doba dana. Danas je situacija potpuno drugačija i drastično je opao broj osoba koje se bave ovakvim načinom liječenja ljudske duše, unatoč tome što je potražnja za njima, u ovom modernom i stresnom vremenu, ista ili čak i možda veća, nego što je bila ranije. Mladi stravara i stravaruša je vrlo malo, pošto se gubi interes za bavljenje narodnom medicinom, te se stoga sama po sebi nameće realna potreba da se, bar u krajnjem slučaju, ovaj segment bosanskohercegovačke tradicije dokumentira i očuva u pisanoj formi za neka buduća pokoljenja.

Istražujući ovo zanimljivo područje narodnog lječništva stekao sam dojam da su se kroz povijest BiH uvijek i redovito u nekom vremenskom intervalu, u odmaku od pedeset do sto godina, pojavljivale nadčulno obdarene osobe, izabrane od strane više sile, čija je primarna misija bila da pomažu i liječe narod. Izabranici su dolazili periodično, skoro stihijski, najčešće u manjim sredinama, i u različitim životnim decenijama, no njihov pravi vidarski dar potencijal osjetio bi se u relativno kasnijoj dobi, pošto usljed svakodnevnih poslova i obaveza, kao što su udaja, rađanje i briga za familiju, nije bilo stvarne mogućnosti da se „odabrani“ u potpunosti posveti svome radu. To je rezultiralo stereotipom kako su najpoznatije i najbolje stravarke one u starijoj dobi „koje su prošle menopauzu“.

Dakako, još jedan prisutni razlog ovakvom slijedu dešavanja često se krio i u smjeni generacija, znanje se akumuliralo i tradicionalno nasljeđivalo (prenosilo) od spiritualno obdarenog prethodnika – sa svekrve na snahu, s majke na ćerku, s djeda na unuka. Tek onda kada se „učitelj“ zbog teške bolesti ili starosti povlačio učenik ga je mogao zamjeniti prisvojivši uz stečeno znanje i sve njegove bivše „pacijente“. Koliko sam uspio doznati učitelja je rjetko učenik uspjevao nadmašiti, vjerovatno zbog toga što nije, poput svoga prethodnika, njegovo znanje bilo poklonjeno od više sile nego naučeno.

U duhu svega do sada napisanog aktuelna formulacija pojma stravarke ili stravara bila bi da je to žena starije dobi, ponekad i muškarac, koja vlada sposobnošću liječenja psihosomatskih poremećaja (psihopatologija) kroz podvrgavanje bolesnika šamanističkom ritualu koji u sebi sadrži primjesu alhemijskog postupka.

Unatoč tome što je sama forma rituala, topljenja i izlijevanja olova, na prvi pogled prilično jednostavna ona je zapravo veoma kompleksna i sadržajna. Držeći u ruci komadić olova stravarka izvodi ritualno kruženje oko glave bolesnika, ili laganim dodirivanjem određenih mjesta na tijelu, želeći time na krajnje sugestivno-magijski način „konektirati“ bolesnu (opsjednutu) osobu sa energijom metala. Kako bi se što bolje fokusirala u tome stravarka dok to čini šapuće slijedeću zakletvu: „Bježi straho iza devet mlina, iza devet polja, iza devet stijena...“. Potom olovo stavlja u direktni kontakt sa vatrom a nakon toga i vodom.

Upravo iz spomenutog razloga, povezanosti sa ognjem i transformacijom, olovo je pored željeza ili gvožđa oduvijek u svijesti bosanskog naroda sadržavalo apotropejsko svojstvo, štitilo od zla i oslobađalo dušu . Mogućnost da se topljenjem olovo iz krutog oblika dovede u fluidnu formu i obratno izazivalo je ljudsku fasciniranost i podržavalo ideju kako se magijskom manipulacijom njime mogu „uhvatiti“ ili „zarobiti“ zli duhovi te ih tako poraziti .
Back to top Go down
View user profile
Donaton
Admin
avatar

Broj komentara : 3456
Join date : 2013-02-15
Mjesto : The pen is mightier than the sword!

PostSubject: Re: Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda   Today at 6:36 pm

Kada straha iziđe na olovo

Još mnogima od nas živo je u sjećanju adet starih nena da se uvijek negdje u kući čuvalo bar nekoliko komadića olova, obično u kutiji za šivaći pribor, za „ne daj Bože“, da se nađe pri ruci ukoliko se nečije dijete prepadne, ureče ili neko od ukućana nagazi. Po potrebi to bi se olovo opralo i diskretno odnosilo do stravarke, ostavljajući ga da ona na njemu nešto „nauči“ poput sure Jasin, te bi se onda sutradan ponovo vraćalo kod nje, ovaj put na seansu salivanja.

Evidentno je kako u prošlim decenijama nije bilo djeteta, naročito u ruralnim sredinama, kojemu se bar jednom nije salijevala straha. Čim bi majka primjetila da se njeno čedo uplašeno budi iz sna posumnjala bi da je postalo žrtvom užasnog šoka ili straha, koji mu trga snove i oduzima snagu. Vjerovalo se da je potrebno što prije intervenirati u pravcu liječenja, prvenstveno zbog bojaznosti da strah ne bi „oživio“ u mladom biću i prouzročio mu dodatne komplikacije, pa čak i smrt.

Neka Joka, žena Petra Kokotovića, iz Račića ispripovijedala je svešteniku K.Kovačeviću („Kako se liječi strava?“, Bosanska vila, broj 3, 1888.godina), kako joj ništa drugo nije pomoglo da spasi dijete nego li – salivanje strahe. Iako se, priznaje, prvo obraćala za pomoć đaku i starom popu od toga nije bilo nikakve fajde. Spas je tek pronašla kod stravarke Nelke.

–„Moj Mile, kad je bio dijete, dopade jedan put te nemile bolje i čitav mjesec dana bio je u takoj muci, da nikad u noći ni u danu očiju sklopiti nije mogao. Bože moj milostivi! Muka je to bila velika:čas zaspi, čas zavrne očicama, čas protegni se, pa se trgni i skoči na noge, da mu sve koščice pucaju.

Išla sam đaku u Suvaju (selo kod Bosanske Krupe), te mi otvara' roždanik i reka, da se – prošćeš – Kad sam ga nosila (trudna bila) poslije sunčanog počitka i to uoči sv.nedjelje preko bunjišta prešla, na da me je na bunjištu – Bog budi s nama – zapan'o (zadunuo) nečisti vjetar, te da je od toga i moj mali stravu dobio. Napisa mi tri zapisa: „jednim ćeš ga – veli – okaditi, drugim ga okupaj, treći zamotaj u voštenu krpu, pa privrzi (objesi) djetetu na vrat . Dado mu gotova po talijera, pa odoh kući i učinih sve kako mi on reče. Po mojoj duši, malo djetetu bi lakše, ali po nesreći otrže se zapis s vrata djetinjega, te se neđe izgubi a njega bolest opet poče kinjiti.

Odvedoh ga starom popu Bosaičiću u Grmušu – jer mi rekoše da je on sevepli ruke – pa mu očata strašnu molitvu tamam od bešluka (50 nov.), ali i to slabo pomože.

– Dok mojoj srećom kazaše mi za staru Nelku  iz Podastrane, te ja brže bolje k njoj. Zateko je u kući samu samcatu i kazah joj sve po redu. Onda ona skoči i izvadi iz kovčega (sanduka) puščano zrno (kuglu), metnu ga na mašu (ožeg) a mašu na vatru. Sve nešto šapće u sebi, pa sam htjela, da i ja čujem što šapće, ne bi li kako i sama liječiti naučila, ali ne mogoh čuti ništa, nego samo dvije tri riječi. Učini mi se, da ovako nekako šapće:

Euzubilahi
De ozdravi mali!
Oće šućur, ako bog da,
Ozdraviti svojoj nani.

Kad se olovo na maši rastopilo, a ona nali bakrenu zdjelu (ćasu) vode, pa metnu djetetu na čelo a u onu vodu sali rastopljeno olovo sa maše. Olovo u vodi cvrknu i pade na dno, a ona ga brže bolje izvadi, pa ga sve nešto zagleda i otpoče meni: “Evo vidi ti se, da ti se mali najprije prep'o od nešta rogata i to baš onda, kad si ga rodila ili bar kad je malešan bio“. Ja se primislih malo, i po mojoj jedinoj duši, pade mi na um, da je jedan naš jarac dolazio na kućni prag i zavirio u kuću, kad sam ja maloga Milu rodila. Uzeh i ja od nje ono olovo a ono se na moje preveliko čudo u vodi u jarca pretvorilo. Pravi pravcati jarac: vide se rozi, brada, noge – ama baš sve poput našeg lasana (jarca). „Vidiš“ – reče mi Nelka – „od šta god dijete najprije stravu dobije, to će meni izaći na ovome olovu, ali to predragi melajići  (anđeli) tako učine – i to nije svakom dano“. Nelka uze opet ono olovo, pa ga metnu na mašu i prinese vatri.

Olovo se opet rastopi, a ona metnu zdjelu djetetu na prsa, pa opet učini kao i prije. Tako i treći put nad nogama djetinjim. Kada je po treći put svoj posao izvršila, reče mi:

„Čuješ draga! ništa drugo nije sevep (uzrok), da se tvoje dijete prepada, nego onaj jarac, za koga sam ti kazivala, nego ako je taj jarac živ a ti ga zakolji jer ne valja da živi". Za tim uze onu vodu i otra djetetu desni obraz i lijevi nožni palac, pa onda lijevi obraz i desni palac, desnu ruku i lijevu nogu, lijevu ruku i desnu nogu a onda sve ostalo tijelo, i to sve u nakrst. I od toga vremena nikad se na mom Mili — Bogu vala — strava nije pokazala. Nelki sam za ljekariju dala dvije cvancike, jedan sirac i od onoga jarca, kad smo ga zaklali, plećku mesa . Da joj je blagosloveno! ja to i ne žalim, jer da nje ne bi, moj Mile davno bi već — Bog budi s njim — u crnoj zemlji ležao."


Back to top Go down
View user profile
Donaton
Admin
avatar

Broj komentara : 3456
Join date : 2013-02-15
Mjesto : The pen is mightier than the sword!

PostSubject: Re: Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda   Today at 6:39 pm

Nije „strava“ nego straha

Antun Hangi u svom antologijskom djelu o životu i običajima bošnjačkog naroda bilježi tradicijsku vještinu bavljenja narodnom medicinom. Hangi konstatira:“ kako naše muslimanke, a osobito starije žene, rado bajaju i u grah vračaju, uroke i ogramu skidaju i stravu salijevaju...“. Te pojedine starije žene koje autor spominje u svome tekstu poznate su u bosanskom narodu pod zajedničkim nazivom stravarke ili stravaruše (vjerovatno najautentičniji eksponenti folklornog liječništva), čije znanje i praksa, na najbolji mogući način prezentira nekadašnji šamanizam .

U nastavku Hangi u kratkim crtama opisuje kakvom vještinom raspolaže vješta i „na glasu“ stravarka: “Žena koja zna dobro bajati i stravu salijevati a osobito ako je sevapli, sretne ruke, mnogo vrijedi jer ona može mnogoga božijim emrom  (zapovijedi) od uroka ili strave spasiti a može bogme i djevojku isprositi i momka oženiti.“

Naziv stravarka, iskovan od pojma strava, ili lingvistički pravilnije straha, pošto u bosanskom jeziku ne postoji riječ strav nego strah, sugerira na zaključak kako je glavni uvjet da se neka žena (osoba) bavi duhovnom/magijskom medicinom  jeste njeno ovladavanje sa vještinom salijevanja olova, preko koje ona zapravo dobija izun ili dozvolu za svoj rad. A dokaz da posjeduje izun je upravo sevapli ili nafakali ruka.

No prije nego li se detaljnije posvetim objašnjenju dobijanja izuna neophodno je razjasniti magičnost postupka topljenja olova i njegovu ulogu u povijesnom i mitološkom smislu.

Vještina taljenja krutog metala u korelaciji je sa srednjovjekovnim običajem iskazivanja dubokog poštovanja prema kovačima i njhovom zanatu, zanimanju koje se još od antičkog vremena smatralo uzvišenom ili svetom vještinom. Primjere božanskih kovača uočavamo i u mnogim mitologijama, naročito grčkoj i skandinavskoj, gdje su kovači izrađivali sudbonosno oružje kojim se pobjeđivalo zlo. Na sličan način je topljenje komadića olova i njegovo izlijevanje u hladnu vodu zapravo minimalističan prikaz te stare plemenite vještine, što bez imalo dvojbe, stravarke i stravare stavlja u poziciju mitskog kovača, ali i ratnika, čija sposobnost obuzdavanja olova kroz topljenje i „tjeranje“ na transformaciju oblika predstavlja simboličnu pobjedu dobra nad zlom tojest zdravlja nad bolešću.

nastavit će se...
Back to top Go down
View user profile
Sponsored content




PostSubject: Re: Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda   

Back to top Go down
 
Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
๑۩۞۩๑ BOSNIAN MAGIC ๑۩۞۩๑ :: ۞ ETNOLOGIJA BiH - ETHNOLOGY BiH ۞-
Jump to: