๑۩۞۩๑ A N Z O T I K A ๑۩۞۩๑
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


Raise your voice against Israel and everyone who protects these criminals, because we all have that right. The right to freedom, the right to life, and the right to choose. No one has the right to silence us!
 
HomePortalLatest imagesTražiRegistracijaLogin

 

 ČARANJE I BAJANJE ZA VLAŠKI ĐURĐEVDAN (23.april)

Go down 
AutorPoruka
Donaton
Admin
Donaton


Broj komentara : 4493
Join date : 2013-02-15
Mjesto : The pen is mightier than the sword!

ČARANJE I BAJANJE ZA VLAŠKI ĐURĐEVDAN (23.april) Empty
KomentarNaslov komentara: ČARANJE I BAJANJE ZA VLAŠKI ĐURĐEVDAN (23.april)   ČARANJE I BAJANJE ZA VLAŠKI ĐURĐEVDAN (23.april) EmptySun Apr 23, 2023 5:34 am

Rumuni, iako ne pripadaju katolicima ili protestantima, slave praznik svetog Georgija 23.aprila a ne kao pravoslavni Bugari šestog maja. Zato se ovaj dan među okolnim narodima često nazivao “vlaški Đurđevdan” te je kao takav popraćen mnogobrojnim vjerovanjima, čaranjima i bajanjima.

Obilježavanje Jurjeva ili svetog Georgija odnosno probuđenih sila prirode drevni je običaj nastao davno prije spomena bilo koje monoteističke religije. U osnovi slavljenja bio je stočarski kult stimuliranja plodnosti i mliječnosti kod domaće stoke te povezivanje sa silama prirode, kako bi se osiguralo dovoljno bogatog uroda tojest hrane te godine. Doslovno u cijeloj Evropi, bez obzira gdje koji narod živio ili kojim jezikom govorio, moguće je pronaći dokumentirane zapise o egzistiranju ovog pradavnog kulta ponajviše kroz opise čaranja stoci da im se oduzme mlijeko, kićenja okućnice zelenim granama, vješanju bijelog luka u cilju da se porodica odbrani od vještica i zla te ostalim zajedničkim ritualima.

Uoči ovog proljetnog praznika svaki rumunjski seljak običavao je otići u bukovu šumu i odsjeći veliku granu koju bi donosio svojoj kući. Manje grančice bi se potom odlomile i zabole u zemlju oko kuće i dvorišta ili zavezale za avliju gdje su ostajale do naredne godine. Time se stvarao zaštitni krug oko svakog domaćinstva te istovremeno prizivao blagoslov prirode i kućni berićet. Dogodine, u isto vrijeme, stare grane su se zamjenjivale sa novim opet uoči Đurđevdana. No, stare grane ne bi se nipošto smjele baciti na vatru jer bi to, navodno, moglo prizivati veliko zlo, pa čak i smrt. Zbog toga se ona glavna grana odnosila daleko od kuće i ostavljala u nekoj dolini. Manje grančice bi se bacile u bašču, među gredice bijelog i crvenog luka, kako bi im glavice bile velike i okrugle. Ostatak granja se odnesio na groblje i zakopao u grobove, iznad glava mrtvih.

Osim toga u Rumuniji se tvrdi kako niko ne smije na Đurđevdan spavati tokom dana jer će u protivnom ostatak godine biti pospan i bez snage. Na području Bukovine običaj je da se na Jurjevo mladi dodiruju stabljikama žare ili koprive po rukama i stopalima kako bi postali marljiviji, brži, okretniji, zdraviji te da, na kraju krajeva, imaju više snage za rad. Ko ovog dana prije sunčeva izlaska pretrči dobru distancu, moći će da trči koliko god želi, bez umora. Isto tako, bude li đurđevdansko jutro vedro i pojavi li se Sunce treba mu odmah pokazati onaj alat s kojim radite kako bi imali sreće i napretka u poslu. Pored toga preporučuje se umiti jurjevskom rosom kako bi se očuvalo dobro zdravlje i vedar duh do novog Đurđevdana naredne godine.

Đurđevdan se i u Bugarskoj tradicionalno slavio 23.aprila sve do 1977.godine kada je Komunistička partija odlučila da se obilježavanje tog praznika pomakne na šesti maj. Međutim, izvorni Đurđevdan je onaj 23.aprila pošto se poklapa sa zalaskom sazviježđa Plejade.

No, nije sve uoči ovog praznika tako prožeto optimizmom, srećom i nadom u bolje sutra pošto su uoči ovog dana vještice i vračevi iznimno aktivni te svi oni koji se bave čaranjem i bajanjem. Među najopasnijim čarkama koje se tada ispredaju jeste ona za uništenje posebno kada jedna žena želi drugoj smrt. Obično se tada od žrtve ukrade neki dio odjeće i odnosi u šumu gdje se ona navuče preko panja, oko njega se vežu niti a zatim se preko tako obučenog panja stavi jedan ili nekoliko drvenih obruča kojeg pridržavaju zabijeni klinovi. Kada se tako napravi magija vjeruje se da će začarana osoba uskoro pasti u postelju i nedugo zatim umrijeti u najgorim mukama ukoliko se ne nađe neko vješt i sposoban da skine i poništi vradžbinu.

Zbog ove i stotine drugih mađijanja koje imaju za cilj nekome napakostiti i zagorčati život izvode se razni profilaktični obredi. Ulazna vrata u dvorište i kućna vrata kite se zelenim granama vrbe kako bi se ukućani zaštitili od bolesti i nepogode. Posebno se pazi da se na ovaj dan svaki član familije izvaže na vagi kako bi sve do narednog Đurđevdana bio zdrav i zaštićen od crne magije. Još k tome tvrdi se kako se zapravo najbolje devet puta izvagati ali da se podatak koliko imate kila ne smije nikome otkriti.

Na ovaj praznik domaćica bi skupila sav otpad i smeće iz kuće pa bi ga na sredini dvorišta zapalila. Pepeo iz ove vatre pomiješao bi se sa svinjskom mašću kojom bi se zatim pomazala sva vrata i prozori na štali  kako bi se time spriječio ulazak vješticama i zlim duhovima da ulaze i kradu mlijeko kravama.

Mnogi evropski narodi sačuvali su vjerovanje da se od 23. aprila pa do 1. maja povećava magijska moć vode, naroĉito njena ljekovita svojstva. U vezi s tim, izrodilo se niz tradicija i prakse odlazaka na izvore, ispijanja vode u zoru, umivanja i kupanja, te ostavljanja poklona vodenim čuvarima (božanstvima) kako bi se lijek platio. Takva praksa bila je poznata i našim precima Ilirima koji su darivali boga Binda ili pak boga Savana tokom vodenih hodočašća. U Transilvaniji se vjeruje da ukoliko se na Đurđevdan ukućani poprskaju sa nenačetom vodom zagrabljenom rano ujutru iz bunara, onda će uz njenu pomoć protjerati svaku čaroliju iz kuće. Uoči ovog praznika, djevojke misle da mogu ugledati lice svog suđenika ako pogledaju, tokom noći, u kantu punu izvorske vode.


UKRADENI MED ZA KRAĐU SRCA

Kod rumunjskog naroda 23. april se smatra jednim od najidealnijih datuma za pravljenje ljubavnih vradžbina. Među nezaobilaznim rekvizitima nalazi se bosiljak koji je, prema tomošnjoj predaji, najpoznatija ljubavna biljka bez koje mnoga čaranja i bajanja ne bi bila uspješna. Djevojke koje žele da budu zapažene i voljene posiju bosiljak u zoru svetog Georgija. Zatim zaliju sjeme izvorskom vodom donesenoj u novoj posudi. Kada biljka procvjeta, djevojke odlaze među narod sa ovim simbolom ljubavi u kosi. Pojedine žene i djevojke, da bi imale snažni bosiljak za ljubavna bajanja, stave njegovo sjeme u usta i ispljunu ga na tlo pa tako zasiju.

U Bukureštu se vjeruje da ukoliko bosiljak posijan uoči svetog Georgija bude razgranat i izraste sa tri grančice pri vrhu, to je znak da će dobra energija vladati tom kućom tokom cijele godine, no, bude li stabljika visoka i tanka, te gola na vrhu, predviđa lošu sreću za ukućane.

Posebnu moć ovog dana ima i bijeli luk. Tvrdi se da ona osoba koja se namaže svuda po tijelu mladim, bijelim lukom uzetim iz bašče moći će tog dana prepoznati svaku vješticu dok će ona njima biti nevidljiva. Na aprilski Đurđevdan djevojke posiju bijeli luk, koji onda čuvaju do sljedeće godine. Jedući bijeli luk posijan godinu dana prije, vjeruje se da će biti obdarene svim vrlinama te da će se udati u najkraćem roku.

Djevojke i momci koji čeznu da ih zavoli određena osoba ukradu prije praznika od nekoga med, jer i cilj čarke jeste „ukrasti“ nečije srce, a onda držeći teglicu sa medom u jednoj ruci i struk bosiljka u drugoj, dodiruju njime med i govore:

Kako pčela leti prema svojoj košnici, neka tako leti NN prema meni, i kako je med sladak, neka tako i ja budem njemu/njoj, i kako niko ne može bez soli, neka tako ni NN ne može biti bez mene.

Ako je neko učinio nešto loše sa jednom rukom, ja mu vraćam sa dvije;

ko je učinio sa dvije, vraćam mu sa tri;

ko je učinio sa tri ruke, vraćam mu sa četiri;

ko je učinio sa četiri ruke, vraćam mu sa pet;

ko je učinio sa pet ruku, vraćam mu sa šest;

ko je učinio sa šest ruku, vraćam mu sa sedam;

ko je učinio sa sedam ruku, vraćam mu sa osam;

ko je učinio sa osam ruku, vraćam mu sa devet;

neka to loše nestane u moru i neka se ja očistim.

Nakon što se ovako obaje med je spreman za upotrebu. Sa desnim palcem djevojka ili momak mažu se po obrvama svaki put kada se nadaju da će sresti osobu čiju ljubav žele. Stručak bosiljka s kojim se dodirivao med tokom bajanja oba spola nose stalno uza se kao ljubavni talisman.

Rumunska vojska 23. aprila obilježava kao Dan Kopnene vojske, čiji je duhovni zaštitnik Sveti velikomučenik Georgije, nosilac pobjede.

Rumuni veliku pažnju 23.aprila poklanjaju magiji bilja pa tako u zoru, prije nego što bi pala rosa, djevojke kradomice odlaze u šumu, na sigurna i udaljena mjesta, da iskopaju korijen matragune odnosno velebilja, kojeg bi noseći skrivenog u grudima donosile kući i ostavljale na tavan ili ispod strehe u nadi da će im ova čudesna biljka privući bogate prosce. Korijen se vadi iz zemlje na ritualni način i čuva tokom godine zbog svoje primjene u liječenju pojedinih bolesti ili za izradu čarolija za udaju stare ili ružne djevojke, za povećanje mliječnosti kod krave ili za privlačenje novca i bogatstva. Osim toga, korijen velebilja također mogao se koristiti za čarke kojima se izaziva nečija nesreća, siromaštvo, ružnoća, ludilo ili smrt, ovisno od onoga šta je neka osoba htjela magijom učiniti.

Sa druge strane, momci u zoru aprilskog Đurđevdana idu da potraže i uzberu čudesnu biljku “jarba fiarelor”, koja se na našim prostorima naziva raskovnik, a čiji je latinski naziv Cynanchum vincetoxicum. Međutim, da bi se otklonila svaka mistifikacija dovoljno je kazati da je navedena biljka kod nas najpoznatija pod imenom bijeli lastavičnjak.  Prema narodnoj usmenoj tradiciji njena moć se krije u tome da može nekom neobjašnjivom snagom da razbije lance i otvori sve katance i brave a onom ko je posjeduje daruje čudesne moći.

Noć uoči svetog Georgija, između 22. i 23. aprila, naziva se Manikatoreja, za koju se kaže da je sestra tog sveca, i smatra se vrlo opasnom noći u kojoj se ispredaju raznorazne čarolije i izgovaraju najmoćnija bajanja. Dok traje zli duhovi i vještice izuzetno su aktivni i moguće ih je vidjeti ili susresti. U noći Manikatoreje seljaci izlaze napolje potpuno goli i ukoliko ima mjesečine okopavaju  vrtove ili siju sjeme vjerujući da će podstaći veliku plodnost svojih bašči i njiva. Dok traje jedna od najopasnijih noći u godini mnogi seljaci iza ponoći odlaze sa bijelim čaršafima i rubcima pokupiti rosu sa pšenice i zelenih polja, cijedeći je i skupljajući u loncima. Iste te noći sa prikupljenom rosom zamjesivao se hljeb a ostatak čuvao za neke druge potrebe.

Vjeruje se da uoči ovog praznika zakopano blago “gori” po šumi ili na brdima. Ko noću ugleda čudesnu jarko-žutu ili plavičastu svjetlost mora zapamtiti odakle je potekla pa tokom dana otići tamo da otkopa zakopane novce i postane bogat.
Kako bi vam novac “rastao” i dolazio u puno većem obimu nego inače trebate uoči vlaškog Đurđevdana prebrojiti sve pare koje imate u kući.
Na vrh Go down
 
ČARANJE I BAJANJE ZA VLAŠKI ĐURĐEVDAN (23.april)
Na vrh 
Stranica 1/1
 Similar topics
-
» ČARANJE I BAJANJE ZA VLAŠKI ĐURĐEVDAN
» Čaranje i bajanje za šesti maj
» JURJEVSKA ROSA VRIJEDNIJA JE I OD ZLATA (23.april)
» Bajanje za kuću
» Ljubavno bajanje sa medom i bosiljkom

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
๑۩۞۩๑ A N Z O T I K A ๑۩۞۩๑ :: ČARKE I BAJANJA-
Idi na: