Vranduk srednjovjekovna tvrđava, smještena je na lijevoj strani rijeke Bosne, 20 km od Zenice.
Vranduk je samo jedan od mnogih srednjovjekovnih bosanskih kraljevskih gradova, koji je predstavljao područje sa vrlo bogatim političkim, ekonomskim i kulturnim životom.
Prirodno-zemljopisnim položajem Vranduk je čuvar ulaza u srednju Bosnu, pošto leži u samom vrhu strme i nepristupačne klisure.
Grad se nalazi na vrlo važnom strateškom putu koji je dolinom Bosne iz Visokog vodio ka rijeci Savi, od koje je Vranduk udaljen 143 km. Pored vojno-strateških razloga, ovaj put je, naročito u srednjem vijeku i u kasnijim periodima, bio interesantan za trgovce. Ovdje je oduvijek bila brana za prolaz iz srednjeg u porječje gornjeg toka Bosne.
U periodu od 14. vijeka do 1463. godine, Vranduk je banski, a zatim kraljevski grad koji je pripadao "Kraljevoj zemlji".
Kao kraljevski grad, Vranduk je bio jedan od važnih ciljeva u pohodima ugarske vojske protiv bosanske države. Prvi put se spominje u pismu dubrovačke vlade ugarskom kralju Sigismundu od 11. marta 1410. godine. Iz pisma se doznaje da je hrvatsko-slavonski ban inače Mađar Pavle Bősseny, zapovjednik ugarske vojske, koja je dolinom rijeke Bosne provalila u predjele centralne Bosne u borbi protiv kralja Ostoje, bio u martu 1410. godine u Vranduku kao kastelan sa posadom plaćeničke ugarske vojske. Još početkom iste godine Ugri su osvojili Vranduk i oteli ga od bosanskog kralja Ostoje.
Dubrovački poslanik Restić pisao je svojoj vladi da je kralj Tvrtko II. boravio 07. i 16. augusta 1430. u podgrađu Vranduka.
Sa istog mjesta javio se taj dubrovački poslanik i 1431. godine. Tih godina bosanski protukralj Radivoj držao je Vranduk i u njemu primao poslanike drugih država.
Kralj Tomaš se nalazio u Vranduku odakle 22. augusta 1446. godine izdaje povelju sinovima vojvode Ivana Dragišića. Osim Stepana Kosače na povelji su potpisnici mnogi drugi knezovi i vlastela, što znači da su i oni sa kraljem boravili u Vranduku. Kraljev brat Radivoj, raniji pretendent na prijestolje, javlja se u dokumentu iz 1447. godine kao ”knez od Vranduka”.
Tokom 1449. godine, kralj Tomaš sa knezom Trogira Nikolom zaključuje u Vranduku ugovor o zajedničkom trgovanju i otvaranju radnji u Splitu, Fojnici i Jajcu.
Grad Vranduk je zauzet od strane Osmanlija 1463. godine i od tada ostaje najsjevernije granično utvrđenje pod osmanskom vlašću. Pripojen je vilajetu Kraljeve zemlje, teritorijalnoj jedinici Bosanskog sandžaka.
