Matrak je osmanlijska borilačka vještina nastala u 16. stoljeću. Njeno ime doslovno znači "čudesno". Vještinu je osmislio čuveni osmanlijski polimat, Bošnjak Nasuh Matrakčija (matrakçı označava majstora matraka), a vještina se velikom brzinom, zbog ličnog zalaganja sultana Sulejmana Veličanstvenog, proširila čitavim carstvom.
Postoje dva tipa matraka: turski i bosanski.
Turski matrak je tipični borilački sport u kojem se bore dvojica takmičara s obloženim šipkama i štitovima. Prilagođavanje matraka modernom tipu sporta te takmičarska pravila i propozicije osmislio je Efkan Çalış. U turskoj TV-seriji Sulejman Veličanstveni prikazan je turski tip matraka po savremenim propozicijama mada je u to vrijeme matrak bio nešto sasvim drugo.
Bosanski matrak je borilačka vještina koja podrazumijeva znanje i učenje rukovanja mačem i sabljom te drugim vrstama oružja, poznavanje anatomije ljudskog tijela i botanike. Međutim, temelj i osnova bosanskog matraka je mačevanje. Za vježbanje matraka korišten je drveni mač (otud porijeklo naziva matrak za drvenu palicu ili letvu). Iako postoje nivoi (tzv. deredže) napredovanja, nije do kraja jasno na osnovu čega se ono ostvaruje. Postoje mitovi i narodna vjerovanja o čudesnim sposobnostima pojedinih bosanskih matrakčija, o tome kako su za kratko vrijeme mogli prevaliti velike dionice puta, lebdjeti, hodati po vodi, kako su odolijevali puščanim mecima te kako su poznavali tajne recepte za spravljanje raznih lijekova i otrova, kako su na osnovu znakova iz prirode (pripisuje im se poseban odnos sa divljim životinjama, a posebno s vukom i zmijom) mogli pretpostaviti kretanje neprijateljske vojske. Zbog velike privrženosti islamu, ljudi su ih često smatrali evlijama.
U novije vrijeme povećao se interes za matrakom i u Turskoj i u Bosni i Hercegovini. U Turskoj postoji veliki broj klubova koji su objedinjeni u federaciju na državnom nivou. Za razliku od turskog matraka, bosanski nije sportska disciplina niti postoji ikakav oblik takmičenja, pa samim tim ne postoje ni klubovi. U Bosni i Hercegovini gaji se tradicionalni oblik izučavanja matraka, u kojem se najčešće radi o učitelju i malom broju učenika (najviše devet).
